Monthly Archives: jul 2013

Emotikoni

Uobičajen
Emotikoni
Da li se na Tviteru ponašamo onako, kakvi smo i u stvarnosti? Ljudi mogu, ali i ne moraju da shvate nečije prisustvo na ovoj društvenoj mreži, jer svako ima svoje razloge za otvaranje naloga.
Ono o čemu bismo mogli da pišemo, a što i jeste razlog nastanka ovog teksta,  jeste često nerazumevanje napisanih tvitova, emotikona, koje neko namerno, ili slučajno – pogrešno razume.
Ideja mi se sama nametnula nakon saznanja (mnogi od nas su prijatelji i u RL) da DM sve više služi za ,,izlive,, emocija sa temom „Da li si slobodna?“, poziva za kontakt i stvaranje dubljih veza, interesovanje o privatnom životu, mestu zaposlenja itd. Ima i onih poruka u kojima se govori da je neko nekome svetlost, nada, ostvarenje snova…
Postoji jednostavan način za eliminaciju takvih osoba – blokiranjem istih. Međutim, neki treba da se zapitaju šta bi bilo kada bi se prihvatila komunikacija putem DM?
Mogućnosti zloupotrebe su velike. Navođenje na otkrivanje identiteta, ličnih podataka, telefonskih brojeva, pa dolazimo i do više takvih, zaljubljenih ptičica.
Nove tehnologije su toliko napredovale, tako da danas inteligentni mobilni telefoni imaju mogućnost korišćenja raznih aplikacija kao što su: ,,WhatsApp“, ,,Viber“. Slanjem samo jedne poruke u kojoj mogu biti vidljivi mnogi telefonski brojevi i vlasnici istih, servirani kao na tacni, pružaju se mogućnosti podsmeha nečijoj naivnosti zbog nečijeg bezobrazluka.  Za one koji nisu upućeni, to bi značilo da korisnik ovih aplikacija, poruku koju dobije preko njih, može da plasira na Tviter, može da formira veću grupu primaoca preko samog mobilnog telefona i na taj način otkrije identitet neke osobe, kao i sadržaj pisanog, kao i mogućnost kopiranja poruka iz DM i slanja istih putem ovih aplikacija. Manipulacija preko ovih aplikacija je stvar ,,mašte,, samog korisnika. Već vas vidim, kako vam se pale lampice i kako sam vam brzinom svetlosti otvorila novi pravac u razmišljanju. Od bezazlenog, ni malo naivnog, do onog koje može da vam sruši život, porodicu, sve ono što ste stvarali godinama milimetar po milimetar. Da li je vredno toga?
Motiv većine ljudi na Tviteru je razmena informacija, pozitivne energije, pozitivnih misli, poezije, muzike, fotografija, smeha, zabave, jednostavno, svega onoga što nam život čini lepšim. Takve razmene su uvek rado prihvaćene od većine onih, koji svoje slobodno vreme posvećuju ovom mediju. Citiraću jednog Tviteraša: ,,Imam osećaj kao da sedimo u nekom kafiću pijemo piće i družimo se.“
I sve bi bilo lepo i bajkovito ukoliko bi svi imali samo taj, pozitivan odnos prema društvenoj mreži na kojoj se nalaze, kao i prema ljudima na svojoj Tviter liniji.
Šta pojedine ljude navodi da im se određeni emotikon u vidu poljupca, šaljivih tvitova, u interakcijama onih koji se međusobno poznaju, učini da je odraz nečije želje, poziv za „zatvoreno“  DM druženje?
Ako je osmeh na licu način ponašanja i odraz ljubaznosti za ustupljeno mesto u autobusu, u ulici pri susretu sa komšijama, u liftu, prilikom otvaranja vrata u prodavnici, apoteci, restoranu, da li je to znak i želja za susretom?
Da li to neko shvata kao pristajenje za odlazak na piće, druženje, nove susrete i želju za bliskošću? Zar živimo u vremenu u kome su ljubaznost, osmeh, vedrina, postali tako retki, pa se  pogrešno tumače, bilo da su u realnom životu, kao govor tela, ili na Tviteru, u obliku emotikona?
Da li se i svaki tvit, koji se završi emotikonom u vidu osmeha, čuđenja, ljutnje, poljupca, smatra izlivom stvarnih emocija, ili ljubaznosti prema nekome ili nekim ljudima koji su iza računara?
Razmislite malo o ovome…Meni se čini da DM i nije baš osmišljen za sve ono što se u njemu dešava. Nešto se zove uznemiravanje, pa makar to bilo i na društvenoj mreži.
Ljudska sloboda doseže do one granice, kad ne ugrožava i ne uznemirava slobodu drugog  ljudskog bića.
Snezana S.Dj.
 
@sneanas2